(odlomak)
Više od četiri decenije poslije pogibije Smaila Mujbegovića (1942) njegovi sunarodnjaci, drugovi i rodbina, veoma malo su znali o njegovom životu, ratnim podvizima i stradanju – sem nekoliko osnovnih činjenica. Razlozi tome bili su mnogostruki. Prije svega, Smail se nije borio na svom domaćem i zavičajnom terenu, već je otišao u krajeve gdje nije bio poznat, ni on a ni njegova uža i šira porodica. Razlozi konspiracije pogodovali su da se što manje govori o svome porijeklu i učinili su da je Smail ostao na neki način ilegalac, poznat među svojim najbližim drugovima i saborcima, i to po skraćenici svog imena kao „Smajo“, što su njegovi ratni saborci smatrali pseudonimom. Nedostatak bilo kakvih pisanih izvora doprinio je takođe da se Smail odselio negdje u legendu, o čemu se ponekad pričalo, ali vrlo malo se znalo.
...
Dragocjeno je svjedočanstvo o druženju sa Smajom dao Dobroslav Lazarević, pukovnik JNA u penziji, najprije o radu u sindikatu drvodjeljaca na Zvezdari uoči rata, a zatim o ilegalnom radu 1941. Lazarević je jedini „krunski svedok“ i jedini preživjeli iz atentata na policijskog agenta Žiku Jovanovića, što ga je organizovao Smajo.
"...Od 22.juna, od napada na SSSR, počinju prave vojne i ratne pripreme, formiraju se diverzantske grupe, za paljenje njemačke štampe, i drugo. Mi stolari smo bili zaduženi za sječenje telegrafskih i drugih veza ka Smederevu i drugim pravcima. To su bile strogo konspirativne i odvojene grupe radničke i srednjoškolske. U to vrijeme priprema održavani su sastanci aktiva i podaktiva u raznim kućama, čitalo se i dogovaralo.
Od juna je počela jedna plima raspoloženja za borbu, jedna naprosto antifašistička euforija, kao da su svi na jednoj strani, a Nijemci na drugoj. Borbena omladina je pokazivala veliku nadmoć u svim tim akcijama, iako je bilo dosta neopreznosti i mladalačkog neiskustva. U svim tim akcijama Smajo je bio sa nama kao stariji aktivista, pretpostavljao sam tada da je bio u rukovodstvu KP, član ili sekretar VIII rejonskog komiteta na Zvezdari. Pošto je policija aktivirala svoju djelatnost, organizovala provale i slično, došlo je do toga da se pojedini agenti koji su najviše znali, likvidiraju. Prvu akciju na Žiku Jovanovića koji je radio na Zvezdari organizovali su Bata Ćosić i Todorović, ali ona nije uspjela, iskompromitovala se prije nego što je počela. Sljedeću akciju trebalo je da izvedu drugi, manje kompromitovani. Kako je Žika upravo izvodio provalu na Zvezdaru, iz Mjesnog Komiteta KPJ su vršili pritisak da se ovaj agent što prije likvidira, stvar je bila urgentna, kako bi se presjekli konci provale. Za drugi pokušaj dat je nalog da ga organizuje Smajo – on je bio najodgovorniji za izvršenje ovog zadatka.
atentat su izvšili: Smail Smajo Mujbegović, Dobroslav Lazarević i Đuro Tomac
ilustracija - serija Otpisani, RTV BG, 1974.godine
Žika je stanovao oko ulice Gospodara Vučića, a kako je poslije prvog pokušaja pojačana predostrožnost, danima je u tom kraju pravljena zasjeda, pa je 29.avgusta bilo javljeno da će on proći ovim putem. Koliko je ljudi učestvovalo u zasjedi ne znam, ali za izvršenje bili smo odgovorni Smajo, ja i Đuro Tomac, isto stolarski radnik. Stajali smo na vrhu ul. Gospodara Vučića – toga dana se preko puta naše zasjede formirao dugačak red za hljeb pred jednom pekarom. Smajo je bio na vrhu ulice i trebalo je da nam da znak kada će naići agenti. Kad je naišao Žika sa još jednim visokim, nama nepoznatim agentom, kod Đure Tomca se javila nedoumica da li da puca kad je pred njim dugačak red ljudi, tako da je za momenat propustio Žiku dosta nisko. Smajo je to primijetio i uzbuđeno nam je davao znak da djelujemo. Pucali smo obojica i Žika je pao, kad je počela pucnjava, svijet se razbježao. Smajo je čekao s biciklom da preuzme pištolje od nas i stavi ih u korpu od motorbicikla koji je čekao kod Škole Vojislava Ilića. Smajo je zgrabio od nas pištolje, ali se s biciklom zapleo u gomilu svijeta koji je bježao na razne strane. Trčeći je pošao da preda pištolje, bila su tri – i da ih preda čovjeku na motoru. Da bi mogao da bježi ostavio je bicikl. Nama je javljeno vezom da se povučemo, jer je bicikl pronađen, pa će uslijediti hapšenje (bicikl je bio Smajin). Napustio sam Zvezdaru i sklonio se kod tetke u Budimskoj ulici. Za Smaju smo čuli da je otišao za Kosmaj. Za nas se smatralo da nismo jako kompromitovani, pa da možemo i da ostanemo, ali mi smo se osjećali ugroženi, tragali smo za vezom – vidjelo nas je oko 100 ljudi. Posle je bila raspisana potjernica za nama..."
...
Niko ne bi znao šta je uradio Smajo poslije atentata na Žiku Jovanovića, kada su se svi razbježali i sklonili sa mjesta atentata. Smajo je bio i suviše iskusan ilegalac da bi se krio na Zvezdari. On je, ni manje ni više otišao u centar grada u Balkansku ulicu br.27 preko puta „Hotel Praga“ i sklonio se kod mamine sestre Julijane Todorović, o čemu je ona u više navrata pričala. Slučaj je htio da ni jedna od njene tri kćerke nije bila tih dana u Beogradu, pa je bila sama u stanu. Kad je Smajo došao kod nje, ispričao joj je šta je bilo – imao je povjerenja u nju kao Zaginu sestru – i rekao je da bi on ostao kod nje dok se stvar ne slegne i dok ne dobije vezu. Tetka Juca, tako smo je zvali, smjestila ga je u djevojačku sobu gdje je spavao s pištoljem pod jastukom. Za prozor je pričvrstio debeli konopac, tako da bi, ukoliko agenti uđu na vrata, mogao da se spusti u dvorište i pobjegne na dvorišni izlaz. Do toga nije došlo, jer nikakvi putevi nisu upućivali policiju u strogi centar, u kuću ugledne udovice pukovnika Voje Todorovića, koja svakako nije imala vezu s ilegalnim pokretom. On je potpuno bezbjedno i raspoloženo proveo kod tetke oko nedelju dana i za to vrijeme je izlazio na ulicu, svakako tražeći preko svojih kanala vezu, kako bi otišao na Kosmaj. To mu je uspjelo posle više traganja i konačno je, pošto se oprostio od tetke, otišao na Kosmaj. Za vrijeme tog kratkog boravka on se sprijateljio s tetkom, kod koje je i ranije dolazio u kraće posjete. Tražio je od nje da joj popravi što ima od stolarije, i time se bavio kad je bio u kući. Nije pokazivao nikakve znake uznemirenosti ili straha i tako je djelovao na tetku da se ni ona nije plašila. Kada su poslije svega njene kćerke stigle kući i čule njenu priču, nisu mogle da vjeruju da se njihova majka usudila da krije u kući ilegalca za kojim je bila raspisana potjernica.
...
Epilog
Pored ostalih priča o akcijama ilegalaca 1941. u okupiranom Beogradu, i ova priča je ekranizovana u kultnoj seriji „Otpisani“, snimljenoj '70-tih godina prošlog stoljeća. Priču možete pratiti u 3.epizodi „Izdajnik“:
izvor:
video google
